Tko što plaća na vjenčanju i kako o novcu razgovarati bez svađe
Tri modela ukratko
Model | Kako funkcionira |
Mladenci plaćaju sami | najčešći kod parova koji su duže zajedno i žele potpunu slobodu u odlukama |
Podjela na tri dijela | mladenci, njezini roditelji te njegovi roditelji, svaki po trećinu |
Svatko preuzima konkretne stavke | jedna strana plati salu, druga glazbu i piće, mladenci fotografa te ostalo |
Postoji jedan razgovor koji svaki par odgađa dok može. Nije o gostima, nije o datumu. O novcu.
Tradicija kaže jedno, stvarnost je druga, a nitko ne želi prvi otvoriti temu jer se boji da će zvučati kao da nešto traži. Pa se čeka. Onda se potpiše sala, plati kapara, dogovori fotograf, a razgovor se dogodi tek u svibnju, kad su odluke već donesene i kad se ništa ne može posložiti drugačije.
Zato ovaj tekst nije o tome tko bi po pravilu trebao platiti što. Nema tog pravila. Nego o tome kako se podjela dogovori na vrijeme i bez nelagode.
Kako je podjela izgledala nekad
Stara podjela u Hrvatskoj bila je prilično jasna, a u manjim mjestima se dijelom još drži.
Mladenkina obitelj plaćala je vjenčanicu, cvijeće, dekoraciju te velik dio troškova proslave. Mladoženjina prstenje, glazbu, piće te često i samu salu. Kum je tradicionalno plaćao tortu, ponekad i glazbu. Kuma je sudjelovala oko mladenkine spreme, cvijeća te darova za goste.
Ta podjela nije nastala slučajno. Nastala je u vrijeme kad su se ljudi ženili vrlo mladi, često prije prvog posla, kad je vjenčanje bilo nešto što obitelj priređuje za njih. Danas parovi u prosjeku ulaze u brak kasnije, s poslom te ušteđevinom, pa stara pravila jednostavno ne odgovaraju stvarnosti.
Problem nastaje kad jedna strana i dalje računa po starom, a druga po novom. Nitko nije u krivu, ali obje strane pretpostavljaju.
Što se danas realno očekuje od kumova, razradili smo u tekstu Obveze kuma i kume na vjenčanju.
Tri modela koja danas stvarno funkcioniraju
-Mladenci plaćaju sami - Najčešći kod parova koji su duže zajedno i koji žele potpunu slobodu u odlukama. Nitko drugi nema pravo glasa, ali ni pomoći.
-Podjela na tri dijela - Mladenci, njezini roditelji te njegovi roditelji, svaki po trećinu. Pregledno je i lako se prati, ali traži da sve tri strane mogu izdvojiti sličan iznos.
-Svatko preuzima konkretne stavke - Jedna strana plati salu, druga glazbu i piće, mladenci fotografa te sve ostalo.
Treći model u praksi prolazi najbolje i vrijedi ti objasniti zašto.
Kod podjele na trećine netko uvijek na kraju računa je li dao previše ili premalo, jer se iznosi mijenjaju kroz godinu. Kad netko preuzme konkretnu stavku, njegov je posao gotov u trenutku kad je platio. Zna se točno tko je što pokrio i nema naknadnog zbrajanja.
Uz to, mnogim roditeljima je psihološki puno lakše reći "mi ćemo platiti glazbu" nego imenovati brojku. Isti novac, sasvim drugačiji razgovor.
Što gotovo uvijek ostaje na mladencima
Bez obzira na model, ove stavke rijetko preuzima itko drugi: fotograf i snimatelj, prstenje, medeni mjesec, pozivnice te zahvalnice, pokloni za kumove i roditelje, pristojbe kod matičara te troškovi dokumenata.
Zbrojeno, to je već nekoliko tisuća eura prije nego se uopće spomene sala. Kod matičara je bar jedna stavka predvidiva: prijava namjere te sam čin u službenim prostorijama zajedno koštaju 27,87 eura, dok izlazak matičara na teren najčešće prelazi 300 eura.
Ako neka od tih stavki tiho padne samo na jedno od vas dvoje, to nije podjela nego previd.
Kako otvoriti razgovor o novcu?
Ovo nitko ne uči, a najviše odlučuje kako će razgovor proći.
Prije bilo kakvog razgovora s roditeljima morate znati koliko možete sami pokriti. Bez te brojke razgovor postaje molba, a ne dogovor. To se osjeti u prve dvije rečenice.
Zatim ga zakažite. Nemojte ga otvoriti usput, na kavi, između dvije druge teme. "Htjeli bismo s vama sjesti u nedjelju i proći kroz plan vjenčanja" daje svima vremena da dođu pripremljeni, umjesto da netko bude zatečen.
Na samom razgovoru iznesite plan prije nego spomenete novac. "Planiramo svadbu za osamdesetak ljudi, u sali X, otprilike toliko po osobi. Mi možemo pokriti ovo." Time ste dali okvir te pokazali da ste već nešto preuzeli.
Tek onda dolazi pitanje. Neka bude izravno. "Željeli bismo znati želite li i možete li sudjelovati te u kojem iznosu." Jasno pitanje daje jasan odgovor. Nagovještaji vode u nesporazum koji se rješava mjesecima.
Ako vidiš da je brojka teška tema, ponudi konkretnu stavku umjesto iznosa. Prihvati i ne kao odgovor. Roditelji nisu dužni sudjelovati, a ako ne mogu, to nije uvreda nego informacija s kojom planirate dalje.
Na kraju zapišite što je dogovoreno. Ne iz nepovjerenja, nego zato što se za godinu dana nitko neće sjećati je li rečeno 3000 ili 3500 eura.
Novac nosi utjecaj, dogovorite granice odmah
Ovo je najčešći izvor napetosti, a rijetko se spomene na vrijeme.
Tko plaća, često želi i odlučivati. Ako preuzimate novac za salu, računajte na to da će ta strana htjeti pozvati svoje goste ili imati mišljenje o meniju. To nije zlonamjerno, to je normalno.
Rješenje koje u praksi razriješi devedeset posto tih situacija glasi ovako: tko dodaje goste, pokriva njihovu cijenu stolice. Nije neuljudno nego pošteno, a razgovor odmah postane konkretan umjesto emotivan.
Ako se ni tako ne možete dogovoriti, uvijek postoji opcija manje svadbe koju plaćate sami. Više slobode, manje gostiju, nula duga.
Jedno pravilo iz planera za vjenčanje koje spašava dogovor
Među koracima za upravljanje troškovima u planeru za vjenčanje I Do stoji rečenica koju vrijedi pročitati prije nego podijelite išta.
Ne računajte na novac od gostiju unaprijed. Kod nas je uobičajeno da gosti daruju novac, ali taj iznos ne znate unaprijed i dobivate ga tek na sam dan, kad su svi računi već ispostavljeni.
To je važno baš za ovaj razgovor. Podjela dogovorena na pretpostavci da će kuverte pokriti trećinu troškova nije podjela nego kockanje. Dogovorite se tako da vjenčanje možete platiti i bez toga, a ono što stigne u kuvertama neka bude olakšanje, ne plan.
Uz to, ostavite oko deset posto ukupnog budžeta kao rezervu. Ta stavka se planira jednako kao sala, jer se uvijek nešto pojavi.
Gdje razgovor zapne
Odgađanje - Što kasnije, to skuplje. Ugovori potpisani, kapare plaćene, a razgovor tek slijedi.
Nejasan dogovor - "Pomoći ćemo vam" nije iznos. Ljubazno, ali jasno, traži brojku ili stavku.
Kredit za jedan dan - Rata ostaje dulje od uspomena. Ako budžet ne štima, prvo smanji broj gostiju.
Skrivanje troškova od partnera - Vjenčanje je prvi veliki zajednički projekt. Neka bude i prvi zajednički budžet.
Zadnja zamka je uspoređivanje s tuđim svadbama. Ne znaš tko je kome platio što, ni koliko je toga ostalo na kreditu. Planiraj prema svojim mogućnostima, ne prema tuđim fotografijama.
Ako te muči kako to reći
Plaćaju li roditelji još uvijek svadbu?
Ponekad, ali sve rjeđe u cijelosti. Najčešće preuzmu konkretne stavke poput sale ili glazbe, a ostatak nose mladenci.
Trebaju li kumovi plaćati tortu?
Tradicionalno jesu, danas najčešće ne. Dogovor je uvijek bolji od pretpostavke.
Tko plaća vjenčanicu?
Sve češće sama mladenka ili par zajedno. U obiteljima koje drže tradiciju to preuzima njezina obitelj.
Kako reći da nešto ne možemo priuštiti?
Kratko i bez isprike: "To je izvan našeg budžeta, idemo drugom opcijom." Ponudi konkretnu alternativu i tema je zatvorena.
Što ako roditelji žele dodati puno svojih gostiju?
Dogovorite da tko dodaje goste, pokriva njihovu cijenu stolice. To je najpošteniji i najmanje konfliktan način.
Koliko sve to zajedno iznosi po stavkama, razložili smo u tekstu Koliko košta vjenčanje u Hrvatskoj.
Dogovor prije ugovora
Tko što plaća na vjenčanju nije test ljubavi nego organizacijska odluka kao i svaka druga. Što ranije bude izgovorena naglas te zapisana, to manje boli poslije.
Jedan razgovor u nedjelju poslijepodne, prije nego potpišete salu, uštedi vam mjesece prešućivanja.
A da vam sve stavke, rokovi te uplate stoje na jednom mjestu dok se dogovarate, naš planer za vjenčanje I Do ima 192 stranice za budžet, dobavljače i organizaciju, sa spiralom na dužoj strani koja ga drži otvorenog dok pišete.
